Strojne glazure i obrada podova
Stara glazura je poprilično oštećena ili nedostaje toplinska izolacija ispod nje? Donijeli ste odluku da ju morate nivelirati ili u (gorem) slučaju kompletno ukloniti i postaviti novu glazuru?
Što je uopće glazura? Glazura (poznata i kao cementna košuljica ili estrih) jest sloj poda na cementoj bazi, a postavlja se na osnovni konstrukcijski pod (tzv. deka) kako bi se dobila ravna i kvalitetna podloga za postavljanje podnih obloga (parket, laminat, keramika). Najčešće je 5-7 cm debljine (po potrebi i deblja ili tanja), a u izvedbama se koriste mokre i suhe glazure - radi se zapravo o istim glazurama s razlikom što je mokra glazura tekuća i značajno duže se suši dok suha glazura u pripremi sadrži značajno manje vode i pogodnija je za adaptacije stanova i kuća.
Ispod glazure je poželjno staviti 2 cm specijalnog stirpora, koji je vrhunski toplinski i zvučni izolator. Termoizolacija deke prije postavljanja glazure apsolutni je imperativ u slučaju prizemnih stanova i kuća. Glazura ispod koje se postavlja stiropor često se naziva plivajuća glazura (nema izravan kontakt s dekom te se uslijed temperaturnih djelovanja "ljeto-zima" širi i skuplja, pa tako čini najugodniji i tehnički ponajbolji sustav poda jer se prilagođava stvarnim uvjetima u stanu ili kući). Dodatna blagodat stiropora je bolja zvučna izolacija poda (susjed ispod Vas značajno će manje čuti Vaše korake ili pad predmeta na pod).
Naša praksa je postavljati specijalni stiropor debljine 1 cm,a ploče slažemo jednu na drugu u ukupnoj visini 2 cm. Mnogi koriste deblje i jeftine (fasadne) stiropore zbog vlastite komocije (brže i lakše se postavljaju), no mi koristimo tanje stiropore zbog optimalnog omjera čvrstoće i elastičnosti čime se izbjegava tzv. efekt klackalice u slučaju neravnina i grba na deki, kao i zbog potpunog isključivanja termičkih mostova.
Na stiropor se postavlja građevinski najlon, a uz zidove se postavlja dilatacijska traka - najlon spriječava da vlaga iz glazure prelazi na stiropor (na taj način baš sva vlaga isparava iz glazure u zrak) dok dilatacijska traka odvaja glazuru od zidova i kasnije spriječava prenošenje buke s poda na zidove i dalje na druge sobe ili stanove. Ovo je jako važan dio procesa postavljanja glazure, koji jamči dugoročnu ugodu življenja u adaptiranom stanu ili kući.
Nakon toga postavlja se glazura. Specijalni stroj miješa glazuru s mikrovlaknima i aditivima (mikrovlakna postižu značajno povećanje čvrstoće glazure, dok aditivi postižu povećanje njene kvalitete). Putem sustava cijevi i topa izbacuje glazuru po površini pripremljenog poda. Ovim načinom možemo brzo i učinkovito pripremati glazuru na površini ispred objekta (dvorište ili cesta) i istovremeno ju postavljati čak na 18. katu. Nema nošenja cementnih vreća i pijeska, nema bučenja mješalice u stanu ili kući, nema pojačanog napora radnika - sve to rezultira nevjerojatnom brzinom i ujednačenom kvalitetom glazure (u stanu do 150 m2 glazura se postavlja u jednom danu).
Kad je glazura postavljena povlače se dilatacijske linije (dilatacione razdjelnice ili dilatacije). To su namjerno napravljeni rasjeci dijelova glazure kojima je cilj glazuru kontrolirano razdijeliti kako bi se u budućnosti spriječilo njezino nepravilno pucanje, što može dovesti do značajnog oštećenja gotovog poda (pomicanje parketa, pucanje pločica i slično).
Na koncu procesa glazura se polira specijalnim strojem (tzv. leptir) čime se postiže maksimalno ravna i pripremljena podloga za podne obloge (parket, laminat, keramika).
Nekad je postojeća glazura u dobrom stanju i potrebno ju je samo sanirati. U tom slučaju koristi se nivelacijska smjesa (tzv. nivelir masa) koja se razlije po površini glazure i ravnomjerno rasporedi specijalnim alatima. To se zove niveliranje poda, a cilj mu je postići ravnu, ravnomjernu i zaglađenu površinu za postavljanje podnih obloga (parket, laminat, keramika).
galerija slika
